subota, siječanj 16, 2010
Gledam TV. drugi Dnevik na HTV-u. Izvještavaju da je prilikom prezentacije slovenske skijaške reprezentacije došlo do velike greške: naime, prilikom predstavljanja naše reprezentacije mi smo predstavljeni sa srpskom zastavom (crven,plavi,bijeli) sa našom šahovnicom u sredini.
Zanimljivo je da je o tome izvještavao čovjek koji se zove Nenad Eror ( error: engl. – greška).
Zaista zanimljiva slučajnost.
subota, siječanj 2, 2010
Ovaj sinoptičar na TV je flipnuo. Zaželio nam je dobar i ugodan dan, a prije samo nekoliko trenutaka je prikazivao današnje vrijeme u Hrvatskoj koje je svugdje krajnje neugodno: kiša u cijeloj Lijepoj našoj a na moru , gdje sam ja, puše i puhače još jače bura !
I onda nam mrtav – hladan poželi, sa priglupom facom, dobar i ugodan dan !!
petak, prosinac 25, 2009
Evo, baš sada gledam „ Urbi et orbi“ , prijenos iz Rima, Papin govor.
Zanimljivi su likovi koji su se postrojili pred tim balkonom. Sve nekakve garde, 'švicarska garda', pa neki karabinjeri, sve ljudi naoružani do zuba. A Papa kenjka o miru i radosti onih koji vjeruju u Krista, o vječnom miru itd. Priča o tome što Bog 'voli' a što 'ne voli', kao da on to zna. Činjenica je da se okružio naoružanim ljudima, kojima je u srcu, naravno, ljubav. Čemu im onda služi oružje? Da štite Ljubav? Oružjem?
Smiješno.
četvrtak, prosinac 24, 2009
Danas ujutro odoh do grada po neke sitnice. Bila je gužva - predprazničko raspoloženje. Kretao sam se u masi ljudi prema tržnici. Desetak tipova - Romi valjda - opalili po bubnjevima i svojim limenim glazbalima na malom trgu.
Krajičkom oka vidjeh par mladića kako dijele Katoličke kalendare, onaj list papira sa upisanim svim svecima i krvolocima kojima je Katolička Crkva posvetila po jedan dan u godini. Jedan od njih mi gurne taj list u ruke. Taman sam se htio zahvaliti, al' mi do uha dopre njegov glas: prilog za župu, molim! Ja rekoh: nemam, a na to mi on grubo istrgne taj list iz ruke i, sa smješkom pravednika, reče: nema priloga, nama kalendara!
Jebala te ta tvoja župa... rekoh u sebi i nastavih svojim putem....
srijeda, studeni 18, 2009
Dragi moj Ivane, kada bi se manje bavio svijetom i prosuđivanjem djela drugih ljudi, a više opraštanjem tim istim ljudima ( Kristova zapovijed, zapravo uvjet njegova učeništva), vrlo brzo bi shvatio da je patnja laž, da nema uzroka i da ne postoji. Postoji samo za one koji vjeruju da svoj indetitet mogu naći u tijelu i da je to tijelo On stvorio, što ne odgovara istini - Bog je ljubav i nikakvo odvajanje Sebe od svojih stvorenja On nije stvorio. Otac se ne skriva već smo mi svojim iluzijama napravili ponor između nas i njega.
Opraštanje je Božje sredstvo za spasenje. Opraštanje, a ne prosuđivanje. Bog ne brani nikome da prosuđuje, već ti vrlo jasno kaže da je svako ljudsko prosuđivanje nepravda. Temelj svih naših prosuđivanja i mjerenja su naše vlastite iluzije koje smo napravili u našem Umu i vjerujemo da je to stvarnost.
Pa kako onda itko može prosuđivati na temelju iluzija?
Zar nije mudrije dopustiti Duhu Svetom da prosuđuje KROZ tebe? Tad nema greške. A Duh Sveti ne sudi na temelju naših vlastitih iluzija, te za njega nema razlike među nama. On zna da smo svi savršeni Božji Sin, i da je Ljubav naš pravi indetitet. I da sve naše 'patnje' proizlaze iz neopraštanja, iz našeg nepriznavanja savršene Stvarnosti koju je Bog stvorio za nas.
Čovjek čije je opraštanje savršeno, ne može da pati, ni da iskusi ikakvu bol, jer uviđa nestvarnost straha i zna da je ostao onakav kakvog ga je Bog stvorio.
To se spoznaje promjenom percepcije, koja se sada fokusira na ono što doista postoji ( Jednost, nevinost, radost, bezganična kreativnost sve djece svjetlosti, itd. ) a zanemaruje Iluzije koje je stvorio naš Um napravivši Ego kao Boga kojem se treba klanjati i slušati njegove besmislene i krvoločne zahtjeve.
Tako se Božja djeca spašavaju.
ponedjeljak, rujan 28, 2009
Pitam se, da li je svim spašenim dušama koji su (po Crkvenoj teologiji) trenutno u raju, gdje je sve super, hrane ima u izobilju ( pečeni pajceki i pure letiju uokolo dok se oni izležavaju na travi, u debeloj hladovini – tako je nekako opisao raj Krleža), gdje je nasilje nepoznat pojam ( lav i srna leže zajedno), uvijek je idealna klima, svi su radosni i žive vječno. Imaju što god požele ( valjda im je Bog instalirao neku vrstu replikatora, kao u Zvjezdanim stazama ). Pitam se, dakle, da li oni imaju pristup internetu – jer, jebeš život, pogotovo ako je vječni, bez pristupa internetu!
Već zamišljam Nebeski Parlament, Bog Otac je Predsjednik a sveci sjede u klupama i diskutiraju o nebeskim stvarima, svi jednaki međusobno:
- Sv. Martin: „ Gospodine Bože, Oče naš, Ti koji si predobar prema nama u Milosti svojoj, imamo jednu molbu za tebe: dozvoli nam pristup na zemaljski Internet, jer bi htjeli na taj način komunicirati sa onim iskrenim dušama koji se nama svakodnevno mole. Mi mislimo da bi to bilo jako mudro, jer bi tako mogli širiti istinu o Tebi na zemaljskom mediju koji je planetarno utjecajan. Pogotovo, jer znamo da je onaj lažov i prevarant Sotona već dopustio nekim svojim pomagačima da koriste tu mrežu u svrhu širenja laži o Tebi i o nama.
Na to skoči sv. Pavle:
- A ne, Oče, to ne bi bilo mudro. Na tom njihovom Internetu ima i bludnih stranica koje pozivaju na nemoralne radnje te sam mišljenja da bi neki ovdje prisutni mlađi sveci ( jer su neki podnijeli mučeništvo vrlo mladi) mogli upasti u grijeh puti!
- Sv. Augustin Pavlu: kako znaš, zar si ti tamo već bio?
- Sv. Pavle: priča se….
I tako oni vijećaše dugo. Na kraju donesoše, Božjom odlukom i mudrošću ovakav zaključak: Bog će im dopustiti pristup Internetu ali svatko tko svojom voljom ode na pornografske stranica i sadržaje bit će, nakon jedne opomene, automatski prebačen iz Raja direktno u Pakao!!!
Pa i ja, kad razmislim, otkud znam tko se krije iza određenog nicka, dal je on ovozemaljsko biće ili nije….
još bih dodao, ovo jest humorističan tekst, ali bi se ipak trebali zapitati svi koji vjeruju da je Nebo materijalno i vjeruju da će, nakon svoje smrti, tjelesno uskrsnuti, kakva je služben
a Katolička teologija, u kakvu to glupost vjeruju....
četvrtak, rujan 24, 2009
Baš sad gledam reprizu „ Riječ i misao“, tema: rad. Koji kretenizmi. Npr. ne pitanje: „ da li je nerad adekvatan odgovor ne neplaćanje ( tj. da li bi čovjek i dalje trebao raditi kod poslodavca koji ga ne plača?)
Madre da Dios! Koji kretenski odgovor(i), nemam volje prepričavati. ( Odgovor je bio u stilu: ma što, pa ja mogu u svakom slučaju naći posao, kopati kanale… i takve nebuloze. Nerad je grijeh!
Cijela emisija je bila uvreda ljudskom dostojanstvu kroz katoličke naočale. Ili su ovi gosti (dvojica) posebni kreteni, gdje ih ovaj nađe!!
I takvi ljudi, na nivou inteligencije reda veličine moje cipele, su 'uvaženi gosti' naše dalekovidnice?!
utorak, rujan 22, 2009
Predsjednica Vlade
Gore, iznad "Predsjednica Vlade", koju sam skinuo sa službenih stranica naše Vlade, stoji upisano: Jadranka Kosor, dipl. iur. Zašto taj dio neće da mi se učita, ne znam. Možda netko podoban prati svako upis svakog blogera - u ovoj državi sve je moguće.
Ovi je dodatak koji sam naknadno upisao nakon što sam vidio kao mi se upis učitao.Sada slijedi prvobitni upis:
Gledah TV. Prikazali su jedan dokument sa potpisom naše premijerke. Iznenadila me titula: dipl.iur. Koji je to faks na kojem dobiješ titulu: iur?
Onda sam se bacio na traženje po netu. Obišao sam stranice svih naših fakulteta, međutim, dotičnu titulu ne nađoh. Onda sam tražio tu i tamo, po intuiciji i raznim leksikonima, iur. titulu ne nađoh. Misterija.
Zato tražim Vašu pomoć: koji je faks završila osoba koja je nakon diplome dobila titulu (oznaku) iur.?
Zaista me zanima...
subota, rujan 19, 2009
Da li je vječnost
Beskonačna količina vremena
Ili vječno SADA?
petak, rujan 18, 2009
Prije neki dan sam gledao film, ne sjećam se više kako se zvao, ali u tom filmu je jedan tip rekao svom najboljem prijatelju:
„Ogorčenost je isto kao da uzimaš otrov, i nadaš sa da će se onaj drugi otrovati.“
Živa istina. Jer možeš ti smišljati svakakva zla onome koji te prevario, ili, ne mora to biti neka osoba, može biti i neka institucija sa hrpom odvjetnika koji su te 'pravno' prevarili, može to biti i Država ili bilo tko, tvoja ogorčenost nema nikakva smisla, jer ona donosi patnju samo tebi i nikome drugome.
Možeš se osjećati odbačen, iskorišten, da ti je naneseno bilo koje zlo, ali i problem i lijek je u tvom Umu. Lijek se zove opraštanje. Nema drugog odgovora. Nema drugog lijeka.
subota, rujan 12, 2009
Evo danas mi dođe e-poštom ova, kako oni kažu, nevjerojatna ponuda od tvrtke IMP,u kojoj, između ostalog piše:
Jedinstvena zbirka NATURAL KILLERS - GRABEŽLJIVCI IZBLIZA preko svojih filmova na DVD-ima spremljenima u atraktivne knjige-vodiče odvest će Vas direktno u središte bespoštedne borbe životinja za opstanak - a sve to iz udobnosti Vaše dnevne sobe. Jedinstveni prizori Vas i Vašu djecu odmah će uvući u akciju.
I eto, to ti je naša civilizacija. Uz sav taj ogroman tehnički i tehnološki, znanstveni razvitak koji nam se desio u posljednje vrijeme, u zadnjih, otprilike, 200 godina, tako da mi sada možemo u usporedbi sa prijašnjim vremenima, zaista raditi čuda ( zamislite samo da, npr. Napoleon nekako uleti u ovo vrijeme, pao bi na dupe od zaprepaštenja kad bi vidio npr. TV,ili kompjuter, ili bilo što čime se mi danas služimo za proizvodnju i komunikaciju ( zamislite kako bi mu izgledalo kada bi vidio ljude kako hodaju ulicom sa nekom spravom priljubljenom na uho i razgovaraju sami sa sobom) – u duhovnom smislu se nismo pomakli ni milimetar, čak smo i nazadovali.
Meni osobno nije teško zamisliti kako, u Rimsko doba oni koji su bili zaduženi da privuku ljude da gledaju borbe gladijatora u arenama diljem carstva uzvikuju: dođite, narode, na jedinstveni spektakl u kojem čete moći svjedočiti, iz udobnosti svojih stolica, bespoštednim i krvavim borbama koje će vam upriličiti naši gladijatori – borba na život i smrt! Dođite, narode, za bijednih 5 sestricija možete uživati u neviđenom spektaklu!!!
Eto, ovo isto – 2000 tisuća godina kasnije meni i mojoj obitelji nudi dotična firma.
subota, kolovoz 29, 2009
Maloprije san izaša iz kuče vanka
Se je diga jaki vitar!
Jučer san na Bykerima baulja spod banka
San popija domače cili litar!
Na grbu Istre se dići koza
Dok nas domaće ruši loza…
srijeda, kolovoz 12, 2009
Eto. Ova ptica se zvala DODO, a izumrla je, dokazano, zbog prevelike gluposti!!!!
Normalno da sam gledao utakmicu. Ispalo je super. Ali zbog jednog detalja sam je jedva odgledao do kraja.
Naime, strahovito mi je išlo na živce komentatorsko nazivanje Eduarda - DUDU. Možda mu je to nadimak, tako ga i izbornik zove, ali čisto kretenski zvuči rečenica npr.: evo Manđukića, proslijeđuje loptu do Olića, a sa boka vidimo DUDUA. Ili, sudac nešto razgovara sa DUDUOM!
Totalno kretenski i neprofesionalno; meni ružno zvući, a i trebalo bi pitati Eduarda da li se slaže da se taj njegov nadimak toliko potencira. Mene DUDU podsjeća na onu dokazano glupu izumrlu pticu. Ali nije važno. Ako se svi igrači mogu nazivati svojim imenima, tj. kako spada, zašto onda naši najrazvikaniji komentatori profesionalci zovu našeg najboljeg igrača - DUDU, K DUDUU, SA DUDUOM; meni to para uši. Kao da su sa njime ovce pasli.
subota, kolovoz 8, 2009
Prije neki dan sam gledao na TV dokumentarac o neandertalcima. Onim bićima koja su otkrivena u Krapini, i zovu se popularno „ krapinski pračovjek“. Naziv „ neandertalac“ ti ljudi ( ili praljudi ) duguju dolini Neandertal u njemačkoj saveznoj državi Sjeverna Rajna-Vestfalija, u kojoj se nalazi špilja Feldhofer gdje su 1856. godine prvi put pronađeni njihovi ostaci.
Općenito se smatra da su ti ljudi bili kanibali, „ljudožderi“ što se u našoj kulturi smatra izrazom krajnjeg divljaštva i nedostatkom svijesti o što ja znam kojoj lažnoj vrijednosti koju je proizvela naša civilizacija.
Ja, pak, taj običaj smatram izrazom krajnjeg humanizma i brige pokojnika za zajednicu u kojoj je proveo cijeli život ( zaboravih reći da su oni isključivo jeli umrle članove svoje zajednice, znači da nisu ubijali ljude zbog prehrane ) i kojoj duguje, živeći u zajednici sa njima prijateljstvo, ljubav i relativnu sigurnost.
Jer koja je vrijednost mrtvog tijela? Apsolutno nikakva, osim u prehrambene svrhe. Ipak je to mrtvo tijelo moglo prištedjeti zajednici potragu za hranom i sve opasnosti vezane za to.
Po mom mišljenju, ti drevni postupci su podjednako humani kao današnje doniranje organa, što se smatra izrazito humanim činom pojedinca – pristanak osobe ako slučajno pogine u okolnostima da se njegovi organi mogu upotrijebiti za presađivanje koje bi nekoj drugoj osobi moglo spasiti život.
To je u redu, zar ne? Zapravo ne znam kada se naša civilizacija okrenula obožavanju mrtvih tijela.
I da ne zaboravim: i neandertalci su pokopavali svoje mrtve – ali pojedene…
nedjelja, kolovoz 2, 2009
Dugo nisam znao tko sam
Spavao sam; sve je bio ružan sam.
Al' probudila me Svjetlost Ljubavi Božje
Svanuo je novi dan.
Pokazao mi je tko sam
I koliko vrijedim
I za što sam stvoren ja.
Ljubavi imam kol'ko je dajem
Svijet oko mene blista novim sjajem.
Na oltaru srca svoga zapalio sam svijeću
I promatrah njen sjaj duboko u noć.
I shvatih:
Svaki titraj svemir je cijeli
Ljubav buja ako se dijeli
I radost koju drugima dajem u meni jača
I svaki dar moj umnožen se vraća.
Kad razmislim, još nisam čuo da postoji ijedna jedina ljudska organizacija, stranka, crkva, udruga, bilo kakav oblik ljudskog udruživanja koji u samom temelju tog udruživanja nema ugrađenu ideju BORBE protiv nečeg drugog, također ljudskog. Ili zajednički interes, što je također borba protiv onih koji imaju isti interes i žele na njemu ostvariti neki dobitak.
Ili obranu od nečega, što je pak najagrasivnija ideja.
U stvari, cijelom svijetu je nametnuta ideja ugroženosti, i bez tvrde vjere u istinitost te ideje, svijet, sa svim svojim institucijama, urušio bi se kao kula od karata.
petak, srpanj 31, 2009
Zadnji dan mjeseca sedmoga tekuće godine. Vruče je za riknut.
Podne je - nije fora sada ići na more i izlagati se štetnim ultraljubičastim zrakama od kojih (tako kažu) rak dobiješ tik-tak.
Što da se radi?
Kad sam bio mlađi, em je sunce bilo zdravije, em sam imao puno frendova na bilo koju plažu da odem. Sada mogu otići samo kao turist - samac, prostrijeti negdje ručnik, napasati oči zgodnim mladim curama i / ili čitati neku knjigu. Ja to zovem - DOSADA. nije mi više gušt, a izležavanje na suncu mi i nije bilo nikada privlačna radnja. Ja sam volio skakati sa kojekakvih stijena, više - manje opasnih, jer ili je stijena visoka ili je more u koje se skače na tom mjestu plitko. I, normalno, volio sam da me netko gleda, prijatelji da ocjenjuju moj skok.
Ako imaš ekipu, sve je O.K. Ovako je sve bez veze.
Sa ekipom možeš baciti picigin, igrati karte, spikati, filozofirati, čak i pokušavati se uvaliti raznim strankinjama (galebariti) Ovako samom mi se ni to ne da.
A tek noćno kupanje - to je poseban užitak... ali treba ekipa.
Ovako rađe ostajem doma, rashlađujući se na sve moguće načine, zajebavam se na kompu i sviram gitaru: pripremam 'repertoar' koji ču navečer odsvirati na ulici pokušavajući zaraditi koju kintu od turista.
Svijet je zbilja postao jebeno mjesto.
Bez love ne možeš ni sladoled pojesti....
Ponekad me uhvati blaga grižnja savjesti zato što znam da mnogi iz kontinentalnih krajeva rade cijelu godinu da bi si mogli priuštiti odmor na mjestu gdje ja živim i mogu svaki dan otići tamo gdje oni plaćaju da bi mogli biti… ali što? Ta da zbog njih odlazim tamo gdje mi nije više zabavno. Nekoliko puta sam bio na „zimskom odmoru“ – skijanju. I sumnjam da ondašnji stanovnici, barem većina, mnogo mari za skijanje…
srijeda, srpanj 29, 2009
Otkada imam kompjuter, od 2004, uvijek neka sranja s njim. Inače sam tip kome nema sreće s aparatima, uvijek mi se kvare, i to sve neki čudni kvarovi, greške proizvođača, natezanja s ovim pa sa onim, puno toga i sam zajebem jer sam znatiželjan pa idem čačkati tamo gdje nemam pojma, pa nešto zajebem… do sada sam: spržio dvije matične, promijenio četiri grafičke, tri procesora, dva napajanja - navodim samo ono 'krupno'.Kompjuter je zaista osjetljiv stroj, kao neka pičkica. Te mu fali ovo, te ono, te želi više memorije za neke programe, te bolje grafičke… te je sklon virusnim zarazama, padanju sistema, nekim čudnim poremećajima… bilo koji novi program koji instaliraš traži još brdo dodataka, flash playera, microsoft NET Framework 1, pa 2, pa 3, pa Javu pa brdo update – a…
Pa nešto krivo instaliraš ili se samo krivo instalira, te neće onda da podigne OS, kažem vam, prava mala 'pičkica'. Windowsima, a i nekim antivirusnim programima sve smeta, uvijek nešto upozoravaju,blokiraju programe ( koji su, iskreno, piratski, ali tko će sve to platiti? Znate li koliko košta, npr. Photoshop, koji mi je neophodno potreban), šalju te na određene web stranice koje nude alate koji će riješiti sve tvoje probleme; tipično kapitalističke fore: nude free skan tvog kompa, pa kad im to dozvoliš onda njihov softver 'nađe' 5642 'kritical errors'. Onda ti ponude kupnju baš tog softvera koji će otkloniti sve tvoje brige… dosadni su ko uš. Ima li itko tko nije iskusio tu gnjavažu?
Sve smo mi to prošli – sjetite se samo koliko se vremena potroši dok ne skužiš kako isključiti sve te programe koji se automatski otvaraju nakon podizanja Windowsa?
Uz to, otkad sam dobio otkaz svoj sam posao vezao uz tu spravu: bavim se fotografijom (poluprofesionalno), kupih dosta skupu digitalnu kameru koja je, razumljivo, bez kompa bez svrhe, uz to sam još i muzičar bez benda pa svoje stvari sam primoran snimati na kompu; ukratko, ovisan sam o toj ćudljivoj spravi. Zato riknem kad mi crkne…
Zadnji put mi je crko prije jedno mjesec dana kada je ovdje bilo nevrijeme; ja sam poduzeo sve radnje za koje sam mislio da će me zaštiti od kvara, što znači da sam isključio sve iz struje, sve antene ali zaboravih samo jednu stvar: izvuči telefonski kabel iz (isključenog!) ADSL modema.
Jebote, kako je roknulo; mislio sam da mi je grom opizdio usred sobe!! Međutim, nije – svi susjedi s kojima sam pričao drugi dan su mislili isto i svima je pregorio ili komp ili telefon. A meni je taj izdajnički telefonski kabelčić spržio i napajanje i matičnu!!!
Tako da sam ga tek jučer popravio ('beš ga, treba love) pa se, shodno tome, danas i javljam ovom postom. Inače, zdavlje mi je u redu. Još nisam umro.
nedjelja, lipanj 21, 2009
Jutros je padala kiša, probudih se rano al' kad sam vidio koliko je sati,sruših se opet u krevet. Bilo je super; spavah do podne.
U podne,ko što rekoh, digao sam se iz kreveta. Nedjelja je; mrtav grad, što da radim. Inače, otkad sam dobio otkaz, svako dan mi je nedjelja; isprava mi je bilo super - za lovu sam se nekako snalazio, visio na kompu po cijele dane, ali mi je sve to i dopizdilo.
I tako, ja svaki dan imam isti problem: što da radim? Zbog manjka love vrlo malo izlazim van, a i nisam više tako mlad da bi zadovoljilo ono što me nekad zadovoljavalo: brijanje naokolo bez nekog smisla, kreveljenje i cuga, čak mi se ne da, kao nekad ni kupati u moru i izležavati na suncu.
Sve mi je dopizdilo, čak i svirka na gitari, jer - kome da sviram?
Kad nikoga više nema. Svi su samo uspomena.
nedjelja, svibanj 31, 2009
Ideja za današnji upis mi je stigla u vidu SMS poruke koju sam dobio na mob prije par sati. Poruka glasi ovako: „ Ako misliš da Istra nije zaslužila bolje, ostani kod kuće. Ne slažeš se? Onda izađi danas na izbore i odaberi promjenu za bolje sutra. Šalji dalje!“
Kontekst je sljedeći: danas je drugi krug izbora za Istarskog župana a natječu se aktualni Jakovčić i nekakva spodoba koju zovu Cucculin. Taj sam za sebe tvrdi da je jako uspješan, osnovao je prije godinu dana stranku „Ladonja“ i želi preuzeti vlast u Istri. Svaka čast, legitimno je to u kunokraciji, zemlji kakva je Hrvatska. Međutim, tip očito smatra da se za postizanje svog OSOBNOG cilja sva sredstva dozvoljena.
Pa me tako davi preko SMS-a već skoro mjesec dana. Prije prvih izbora svako malo bi mi stizala poruka iz udruge „ Ladonja“ s preporukom da glasam za njih, jer oni, tobože, donose prosperitet. Ako je davljenje građana plan za dolazak prosperiteta onda mogu misliti što me čeka glasam li za njih, tj dotičnog Cucculina.
U petak mi je stigla poruka od njega osobno; potpisao se sa „PLINIO“, to mu je valjda ime, i poslao mi strahovito bitnu poruku, koja me zanima za popizditi; ona glasi ovako: Sve je ostvarivo! Ne zaboravi, svako glas je bitan! Plinio danas za Istru sutra! (sve uskličnici) Izađite na izbore 31.05 i glasajte za Plinija Cuccurina zaokruživši broj 1. Ciao.
Kad sam mu uzvratio porukom, došla mi je obavijest da sam poslao poruku na nepostojeći broj. Naime, dotični mi je poslao poruku sa broja 0000! ( političarima je, u ovoj zemlji, očito sve moguće)
Ali, da ne udavim ja vas, red je da kažem zbog čega ovo uopće pišem. Mislim da je došlo vrijeme da se netko stručan kod nas, a možda i globalno, pozabavi ljudima koji sebe nazivaju POLITIČARI. Što oni misle da jesu? Kakvu predstavu imaju o svijetu koji ih okružuje? Gdje oni u tom svijetu vide sebe i kako vide svoj položaj u odnosu na druge ljude? Koliko su opasni za svoju okolinu?
Da su lažovi to je svima jasno. Ali koliko oni vjeruju svojim vlastitim lažima, a koliko svjesno manipuliraju ljudima oko sebe, to je već stvar za stručnu analizu. Jer čovjek koji vjeruje u svoje laži je bolestan, opasan za sebe i svoju okolinu, te mu se ne bi smjelo dozvoliti da se bavi odgovornim poslovima. A ovi drugi, koji svjesno obmanjuju ljude zbog svojeg osobnog probitka, su zločinci, pa ni njima se iz tog razloga ne bi smjelo dozvoliti da se bave društveno odgovornim poslovima.
I da skratim; političari su ljudi koji pate od mnogih psihičkih zastranjena ( egocentričnost, megalomanija, pohlepa, osvetoljubivost, sklonost manipulaciji i zloupotrebi svojeg položaja do kojeg dolaze na način da obmanjuju javnost lažnim obećanjima i svakakvim trikovima koja nemaju uporište u realnosti) te je osnovna svrha DEMOKRACIJE nadzor nad tim ljudima. Ja ne vidim da u našoj zemlji itko nadzire te bolesnike. Zato i jesmo na rubu propasti – jer ne postoji snaga koja bi djelotvorno zauzdavala ljude koji sebe nazivaju POLITIČARI…
p.s. ako danas doista pobijedi taj Cucculin, morati ču, iz sigurnosnih razloga, promijeniti svoj broj mobitela….